Ne pada mi na um misliti samo o izražajnoj avanturi jednog slikara u potrazi za sobom, nego o likovnom otkrovenju jedne realnosti, o snažnoj i silovitoj viziji svijeta u kome su noći na drugi način
...Murtićevo slikanje je stvar temperamenta, rekli bi možda stari impresionisti .
Murtić pripada redu umjetnika koji smjelo kidaju sa tradicijom, napuštaju pljesnive konformističke navike.Bacajući kamenje na meku, elegičnu površinu ustaljenih obrazaca, ohrabreni najboljim primje
...
Odvojeni tok razvoja Murtićeva stila sredinom pedesetih godina ulijeva se, konačno, u osnovnu maticu evropskih likovnih zbivanja: preko slobodne apstrakcije Murtić će postupno doći do pozicija taši
Ne samo u svojoj generaciji, nego i među suvremenim jugoslavenskim umjetnicima, Edo Murtić je jedan od najpoznatijih slikara.
U tom smislu najkarekterističniji je osvrt koji je izašao u «Domusu» (septembar 1958.) iz pera Gillo Dorflesa, koji ranije nije bio jako sklon našoj umjetnosti: «...još zanimljiviji slučaj predstav
Otkako je 1959.
U općoj perspektivi velike umjetničke pustolovine ovoga vijeka, različite su komponente koje obilježavaju sastavne dijelove i koje, iako potcrtane nek
Prirodno je i neizbježno da je Murtić bio okrenut apstraktnom izrazu. Osjećamo kako su njegova platna snažna i odlučna. Umjetnik ih jednostavno nije mogao drukčije napraviti.
...Ovaj grad je već poodavno prestao sumnjati u Murtića iako ga je uzimao kao sinonim kad nešto ne razumije.
Vladimir Kolar : Kako biste izrazili vašu potrebu za napuštanjem forme?
povodom izložbe u Musee de l´Athenee,Geneve
Evo slikara koji posjeduje izvanrednu energiju plastičnog izraza, prirodan poriv, uporan žar.
Murtić, slikar koji ne izdaje sebe s godinama, koji se sve više razmahuje u obojenoj sarabandi čiji se znakovi, crni spletovi, ocrtavaju s apsolutnom nadmoći na dija
Od samog početka Murtićev je temperament bio dinamičko-gestualan: to potvrđuju i više impresionistički pejzaži.
...U Doživljaju Amerike Murtić je promijenio horizont tematskog interesa.
Murtić nije izmislio apstraktnu umjetnost, ali ju je uveo u svoju zemlju u jednom neprijateljski raspoloženom razdoblju.
(...)
(...)Za neočekivana međučina 1980., za vrijeme duge plovidbe jedrima uz dalmatinsku obalu, Edo Murtić nije mogao odoljeti da ne slika krajolike.
(...) Sposobnost oslobađanja od pukog oponašanja vanjskih aspekata realnog, koju Murtić već pokazuje, još će više doći do izražaja šezdesetih godina da bi kulminiral
1956. u rimskoj Nacionalnoj galeriji moderne umjetnosti, 1957. u milanskoj palači Permanente na izložbi "Suvremene jugoslavenske umjetnosti", 1958.
Duboko ponirući u apstrakciju, taj kompletni umjetnik oduvijek krči nove putove već samom jednostavnošću svoga slikarstva ispunjenoga svjetlošću.
Pišući prije mnogo godina o tadašnjim slikama Ede Murtića, Jean Cassou je točno primjetio kako je «sve u njima energija, bilo da je riječ o sadržaju ili pokretu».Gledajući najnovija djela mahom su
U djelo Ede Murtića ušao sam u vrijeme kada smo obojica ulazili u godinu 2000. i s njom u eru globalne kulture koja nam nužno izgleda kao utrka s vremenom.
