...U Doživljaju Amerike Murtić je promijenio horizont tematskog interesa. Udaljavanje od tendencioznog realizma, koje se sada dogodilo neopozivo, vratilo je hrvatsko slikarstvo ponovno matici kojoj je i pripadalo prije "uvođenja" socijalističkog realizma: tokovima moderne evropske umjetnosti.
Izložbe su, dakle, imale veliko značenje upravo s povijesnog stanovišta: bilo je to radikalno osporavanje ždanovske teorije umjetnosti i ono se pobjedonosno širilo prvi puta u jednoj socijalističkoj zemlji! Slikarstvo je nanovo izborilo neke privilegije: više se nije dekretima mogla staviti izvan snage mogućnost imanentnog razvoja umjetničkih oblika koji se ponekad događa nezavisno od oblika života društva.
(…)
Nije se u Doživljaju Amerike radilo, naravno, o uvođenju apstraktnog ekspresionizma. U Brooklyn Bridgeu ili u Manhattanu Edo Murtić je daleko bliži Johnu Marinu nego li Williamu de Kooningu. Izvjesno apstrahiranje oblika viđene stvarnosti, koje možemo ustanoviti u nekim slikama iz tog ciklusa, nije bilo tako revolucionarno niti toliko "američko" da bi čak jedna vlada morala "sankcionirati njegove eksperimente", ali nije bilo niti slučajno.
(...)
Nitko, pa ni Murtiću nenakloni kritičari, nije posumnjao da je Doživljaj Amerike u zbilji slikarske prakse u Jugoslaviji tih godina bio pokušaj estetske obnove. Istodobno i čin slobode kojeg će društveni i intelektualni život tog vremena uzeti kao primjeran, a imat će odjeka i izvan granica zemlje.
Ideja slobode, naime, ne treba biti izražena samo metaforičkim preoblikovanjem stvarnosti, kako se dotad radilo, nego i čistim slikarskim vrijednostima koje ne robuju unaprijed datim ikonološkim elementima. Držim da je taj ideal bio dosegnut u Doživljaju Amerike. Maksimalna strukturalna otvorenost ovog ciklusa bila je temeljna pretpostavka bujnog bogaćenja Murtićevog slikarstva u godinama koje su slijedile.
Vladimir Maleković
Direktor Muzeja za umjetnost i obrt, likovni kritičar i teoretičar umjetnosti